Moja baba Jovanka je bila vesela i vredna žena. Mnogo je volela da radi.Celoga života je bila u pokretu. Mislili smo ako se zaustavi, prestaće da diše. Tako je i bilo.
Kada nije imala šta drugo, heklala je. U tom njenom hekleraju se ogledala i njena vesela duša. Mnogo boja. Mnogo, mnogo.

Specijalnost su joj bile stoličarke. Lepe stoličarke isheklane vunom. I danas imam šest komada za uspomenu. Svaka je drugačija. Ni na jednoj iste kombinacije boja. Ponekad, kada duže gledam čini mi se da su na svakoj čak i boje drugačije.Ali, uglavnom su vedre i jarke.
Tako je ona šarala i džempere i prsluke kada je štrikala. Šareno, brate.

Gledam ovaj svoj blog, i nešto me podseti na baba-Jovankine stoličarke.
Ali, ako.
Pa na koga ću biti ako ne na babu.
Ako ste u ovom postu očekivali neki kurs iz heklanja, evo jednog foruma na kom imate dosta linkova ka sadržajima o heklanju:
| « | Mart 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||