Iz prašnjave fioke svoga mozga, jedne od onih koje krase komodu detinjstva, izvukla sam sećenje na Kekeca. Sećam se da je, kada se Kekec prikazivao, široka ulica, usred belog prolećnog dana, ostajala prazna. Oblaci prašine koje su podizale dečje noge, zaklanjali bi tada višnjin cvet. Nigde žive duše, jer Kekec je to...
Obožavam internet zbog toga što ćete, i ako pomislite kako lepe uspomene mogu da blede i nestaju, jednom običnom pretragom uspeti da ih spasite od zaborava.
Otišla sam na youtube i tamo pronašla ovu veselu Kekečevu pesmu:
Želim vam Kekečev dan!
Videla na fejsu, pa sam rešila da podelim sa vama.
Uhvatila sam sebe kako mlataram nogama ispod stola dok slušam, i kako me svrbe kolena dok čitam.
Privilegija je biti i umetnost ostati dete.
Uživajte
Iako reč obzir postaje sve nepopularnija - jer imati obzira danas (nažalost) i nije neka vrlina, još uvek se često upotrebljava. Možete je pronaći u novinskim člancima, na blogovima, na sajtovima, na fejsu, tviteru...
Imajući u vidu ovoliku frekventnost, nije zgoreg podsetiti se nekih pravila vezanih za njenu upotrebu.
Najčešće greške u upotrebi reči obzir prave se u obliku instrumentala jednine, u okviru sintagme sa značenjem načina (na koji se radnja vrši).
Nepravilno je:
obzirom...
obzirom da...
s obzirom da...
Pravilno je:
s obzirom na (to)...
ili jednostavno možete da upotrebite neku drugu konstrukciju:
budući da...
imajući u vidu...
Zbog čega mora baš s obzirom (a ne - obzirom) i zbog čega na to (a ne - da),dodatno ćemo pojasniti analizom sintagme "s obzirom na (to)..."
Prvi deo sintagme izgleda ovako:
s obzirom= predlog s(a)+ imenica obzir u instrumentalu jednine
predlog s(a) se upotrebljava uz imenicu u instrumentalu kada želimo da označimo prisustvo osobe, predmeta, osobine, okolnosti, pojave. Otuda s obrzirom (odsustvo - bez obzira), a ne obzirom. Dakle, s obzirom znači isto što i s prisustvom (imanjem) obzira.
Drugi deo sintagme:
na to=predlog na+akuzativ - upotrebljava se za označavanje predmeta (nepravog objekta)
Da rezimiramo:
Sintagma s obzirom na (to) je jedina ispravna zbog toga što joj predlozi s (koji upućuje na prisustvo obzira) i na (koji upućuje na predmet na koji se obaziremo) određuju smisao.
Uloga pomenute sintagme je da kazuje (pojasni) način na koji se vrši radnja u rečenici.
Zašto?
Zato što je radnja izvršena (KAKO?) uzimajući u obzir okolnosti, obazirući se na...odnosno, s obzirom na.
Primer:
S obzirom na uslove, dobro smo se plasirali.
Navedena rečenica znači da je, imajući u vidu (određene) uslove u kojima se radnja dešava, ishod radnje zadovoljavajući.
Međutim,da smo želeli da naglasimo da uslovi nisu dozvoljavali izvršenje radnje, a ona se uprkos okolnostima ipak realizovala, onda bi rečenica glasila:
Bez obzira na uslove, dobro smo se plasirali.
Eto. Toliko od mene. Ko razume, shvatiće!
Moja baba Jovanka je bila vesela i vredna žena. Mnogo je volela da radi.Celoga života je bila u pokretu. Mislili smo ako se zaustavi, prestaće da diše. Tako je i bilo.
Kada nije imala šta drugo, heklala je. U tom njenom hekleraju se ogledala i njena vesela duša. Mnogo boja. Mnogo, mnogo.

Specijalnost su joj bile stoličarke. Lepe stoličarke isheklane vunom. I danas imam šest komada za uspomenu. Svaka je drugačija. Ni na jednoj iste kombinacije boja. Ponekad, kada duže gledam čini mi se da su na svakoj čak i boje drugačije.Ali, uglavnom su vedre i jarke.
Tako je ona šarala i džempere i prsluke kada je štrikala. Šareno, brate.

Gledam ovaj svoj blog, i nešto me podseti na baba-Jovankine stoličarke.
Ali, ako.
Pa na koga ću biti ako ne na babu.
Ako ste u ovom postu očekivali neki kurs iz heklanja, evo jednog foruma na kom imate dosta linkova ka sadržajima o heklanju:
Deca znaju mnogo toga - na primer da kuvaju.
Koliko su sposobni saznaćete samo ako im dozvolite da pokažu svoja umeća.
Dokaz: video snimak u prilogu teksta.
I za kraj, mini roditeljski podsetnik. Kuvanjem deca razvijaju:
kreativnost - iako je kuvanje umetnost koja najkraće traje, ipak je umetnost
apetit - ako vaš sedmogodišnjak ne želi da jede, neka pokuša sam sebi da pripremi hranu (npr. sendvič); verujem da će svojih ruku delo slađe pojesti :)
snalažljivost i samostalnost - dete će moći da zadovolji osnovnu ljudsku potrebu bez pomoći mame i tate
altruizam - Deca su egocentrici i odbijaju da rade stvari koje im ne podižu ego. Kada spreme hranu za nekoga i on bude zadovoljan i pohvali ih, radost je mnogo veća nego kada udovoljavaju samo sebi (dobijanjem komplimenata deci raste ego i samim tim simpatije prema osobama koje komplimente dele).Vremenom će ovo početi da rade i bez interesa.
Pa, mame i tate ne budite lenji (ribanje kuhinje je nemerljivo sa koristi) i dozvolite mališanima da pokažu svoju kreativnost.
Procenite sami kada je pravo vreme da se upustite u ovu avanturu (mislim da pubertet baš i nije zgodan zavelike promene).
P. S.Izvinjavam se posetiocima koji ne znaju engleski, ali nisam pronašla ni jedan sličan video na srpskom niti sa prevodom. Ipak, mislim da slika govori više od reči.
Pozdravčić, Doradora
Koliko je proizvesti čoveka odgovoran, stresan i složen posao, najbolje znaju oni koji se time bave - roditelji, vaspitači i nastavnici. Međutim, ukoliko su rezultati vašeg napornog rada dobri i vidljivi, sreća je neizmerna.
Kao detetu ideali su mi bili strastveni čitaoci, poliglote, tajni agenti, "ludi" naučnici, lekari koji spasavaju "otpisane" ljude. Želela sam da budem neko ko svojom posvećenošću poslu može da promeni svet. Za ovakvo poimanje života zaslužni su odrasli sa kojima sam rasla, a njih je bilo dosta.
U velikoj zajednici dete može da razvije veliki broj interesovanja jer svaki uticaj odraslog ostavlja trag. Naravno da takvo okruženje ima i mane. Roditeljski autoritet slabi a ponekad i nestaje kada deca mogu da biraju koga će da oponašaju.
U mom slučaju, rezultat pomenutog vaspitanja je bila opsednutost poslom jer sam celog života učena da budem vredna i odgovorna. Uspeh će doći sam po sebi.
Kada sam osnovala porodicu, shodno naučenom, mislila sam da je dovoljno da budem vredna i radna i da zarađujem novac, pa sam poslu posvećivala 12-15 sati dnevno, a kada bih došla kući trudila sam se da ispunim sve obaveze - skuvam, počistim, opeglam. Legala sam kasno i ustajala rano. Divila sam se sebi što uspevam ono što većina mojih prijateljica ne može - da budem hobotnica. Dečica su za to vreme rasla. Ćerka je često uz mene uzimala krpu u ruke i brisala prašinu. Dok je "spremala" sa mnom, pričala bi kako je provela dan. Ponekad sam je čula, ponekad ne. To je trajalo nekoliko godina.
Onda se jednoga dana, neočekivano, desio preokret koji će mi u potpunosti promeniti život. Bez ikakvog objašnjivog razloga, ustala sam umorna. Nisam više mogla ništa da radim. Osećaj se ponovio i narednih nekoliko dana. Zatim sam dala otkaz. Počela sam intenzivno da razmišljam kako je do toga došlo i gde sam napravila grešku. Najzad sam shvatila. Nijedan čovek nije Bog. Najvažnije je odrediti prioritete.
Jedan moj profesor je govorio da je najvažnija uloga žene stvaranje novog mikrokosmosa u sebi. Verujem da je svaka žena na planeti toga svesna. Dakle, moj najvažniji posao je posao majke. Svi ostali su samo u službi prvog. Ako mogu da se uklope i zauzmu neko naredno mesto, dobro je. Ako ne, više mesta će ostati za prvi.
Centar moga sveta su moja deca. Godinama ih svakodnevno pažljivo oblikujem i već na njima uočavam konture osoba kakve sam želela da postanu. Posebnu pažnju privlače mi njihove oči. Kada te male zbunjene oči počnu da se šire u beskraj dajući vam do znanja da shvataju vaše životne poruke i da saznaju, život nema cenu. Postajete sveni da stvarate ono što je jednom čoveku najvažnije - drugog čoveka.
Tako i dalje negujem naviku iz detinjstva - posvećenost. Ovoga puta onu pravu.
Naravoučenije: Koliko god jurili za novcem, slavom, dobrom karijerom i pokušali da uhvatimo zrno moći, ništa od navedenog ne daje smisao životu koliko uspešno stvaranje empatičnog, snalažljivog, društvenog, svestranog čoveka. Uspeh deteta kom se posvetimo je mnogo veći od ličnog, jer godine iskustva koje smo sticali spotičući se, ugrađene su kao gotov proizvod u drugo biće. Tako mu, pružajući zdrave temelje, pomažemo da nastavi da se upotpunjuje.
Za kraj jedna dirljiva pesmica koja se vrtela i ovih meseci na Youtube i facebook-u:
Doradora
| « | Mart 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||